Materijali

Srebrno-bijeli sjajan metalni element koji pripada grupi 3 periodnog sustava elemenata. Aluminij je je treći najobilniji element u zemljinoj kori (8,1% težinski), iza kisika i silicija. Usprkos tome, nije bio izoliran u elementarnom stanju sve do 1825. godine (H. C. Ørsted). Talište mu je pri 660 °C, a vrelište pri 2519 °C. Sam metal je jako reaktivan, ali je zaštićen tankim prozirnim slojem oksida, koji brzo nastaje na zraku. Aluminij i njegov oksid su amfoterni.
Mala težina, čvrstoća (kada je u legurama), otpornost na koroziju i električna vodljivost (62% vodljivosti bakra) čine ga pogodnim za različite uporabe, kao što su proizvodnja vozila i aviona, građevine (okviri prozora i vrata) i nadzemni električni kabeli.

Čelik je legura koja se sastoji većinom od željeza i ugljika od 0,2% do 2,1% po masi, ovisno o razredu. Ugljik je najčešći legirajući materijal za željezo, ali i razne druge legirajućih elemenata, koriste se i mangan, krom, vanadij, i volframa. Ugljika i ostali elemenu djeluju kao agent za kaljenje i sprečavanje dislokacije u željezu atoma kristalne rešetke.
Željezo i čelik se naširoko koriste u izgradnji cesta, željeznica, uređaja i zgrada. Većina velikih modernih objekata, kao što su stadioni i neboderi, mostovi, zračne luke imaju čelični kostur. Čak i oni s betonskom konstrukcijom koriste čelik za armiranje.
Unatoč rastu korištenja aluminija, to je još uvijek glavni materijal za automobilska tijela. Čelik se koristi u raznim drugim građevinskim materijalima, kao što su vijci, čavli.

1913. godine engleski metalurg Harry Brearly je radeći na projektu poboljšavanja učinka cijevi pušaka, slučajno otkrio da dodavanjem kroma niskougljičnom čeliku dolazi do otpornosti na oštećenja odnosno na koroziju.
Uz dodatak čeliku, ugljik i krom, moderni nehrđajući čelik može također u sebi sadržavati i nikal, molibden i titan.
Nikal, molibden i krom povećavaju otpornost na koroziju nehrđajućem čeliku. Podrazumijeva se dodavanje minimalno 12% kroma čeliku što mu omogućava da bude otporan na koroziju.